Greška u liječenju u Austriji: naknada štete nakon tjelesne povrede

Greška u liječenju može postojati kada medicinska mjera u konkretnim okolnostima ne odgovara stručnom standardu i izazove tjelesnu povredu. Svaka komplikacija ipak ne dokazuje grešku. Neželjena posljedica može nastati i pored pažljivog liječenja.

Pravna procjena mora povezati konkretan korak liječenja, medicinsku situaciju u tom trenutku, važeći standard i nastalu posljedicu. Dijagnoza, operacija, lijek i kontrole mogu otvoriti različita pitanja. Nije odlučujući samo ishod nego i tok liječenja.

§ 49 ÄrzteG 1998 zahtijeva savjesnu njegu prema medicinskoj nauci i iskustvu. §§ 1299 i 1300 ABGB mogu biti važni za standard pažnje, a § 1325 ABGB za posljedice tjelesne povrede. § 1489 ABGB je važan pri procjeni zastare.

Komplikacija najprije opisuje neželjeni zdravstveni razvoj. Može nastati i kada liječenje odgovara stručnom standardu. Greška u liječenju traži procjenu konkretnog medicinskog postupka prema standardu koji je važio u trenutku liječenja.

Standard zavisi od stvarne situacije. Hitno liječenje može imati drugačije zahtjeve od planiranog zahvata. Prethodne bolesti, hitnost, dostupni nalazi i komunikacija u timu mogu uticati na procjenu.

Pregled tjelesne povrede i troškova liječenja pomaže pri razvrstavanju posljedica i potrebnog liječenja. Pregled dokaza, pregovora i zastare koristan je za hronologiju.

Pitanje nije da li se naknadno može zamisliti bolji ishod. Treba provjeriti koji je postupak u trenutku liječenja bio potreban prema medicinskoj nauci i iskustvu. Važni mogu biti smjernice, nalazi, stručno znanje i klinička situacija.

Greška može biti u dijagnozi, izboru liječenja, izvođenju zahvata, dozi lijeka ili nadzoru nakon liječenja. Više propusta može zajedno uticati na tok. Ipak, svako odstupanje od idealnog postupka ne stvara automatski odgovornost.

Zato prigovor treba opisati precizno. „Liječenje je bilo pogrešno“ nije dovoljno. Korisnije je pitati da li je previdjen nalaz, izostavljena potrebna kontrola ili zanemarena poznata interakcija.

Kod dijagnoze je važno koje su informacije bile dostupne u tom trenutku. Nalaz može u početku biti nejasan. Tada treba provjeriti da li su postojeći pokazatelji tražili dodatno ispitivanje ili određenu reakciju.

Kod liječenja treba razmotriti odluku, dozu, informacije u timu i nadzor. Kod zahvata treba odvojeno procijeniti pripremu, izvođenje, higijenu i kontrole. Kasnije pogoršanje može imati više uzroka.

Nemojte zabilježiti samo posljednji zahvat. Zapišite prve tegobe, upute, čekanja, razgovore o nalazima, lijekove i termine kontrola. Kontrolna lista dokumentacije štete pomaže pri prikupljanju važnih zapisa.

Moguća greška sama ne dokazuje cijeli zahtjev za naknadu štete. Treba provjeriti da li je upravo ta greška izazvala ili pogoršala konkretnu zdravstvenu posljedicu. Kod složenog toka mogu zajedno djelovati prvobitna bolest, više liječenja i lični rizici.

§ 1325 ABGB kod tjelesne povrede obuhvata, između ostalog, troškove liječenja, gubitak zarade, naknadu za bol i druge štetne posljedice. Koje stavke postoje zavisi od uzroka, trajanja i ličnih okolnosti. Dokumentacija i medicinski nalazi moraju se međusobno uklapati.

Složite razvoj po datumima: tegobe, nalazi, liječenja, izostanke sa posla, potrebu za njegom i troškove. Provjera zahtjeva pomaže da se razvrstaju strane i stavke štete. Pregled naknade za bol i posljedične štete pomaže pri procjeni kasnijeg razvoja.

Važni mogu biti nalazi, uputnice, ljekarska pisma, operativni izvještaji, izvještaji njege, planovi lijekova, snimci, laboratorijski nalazi i dokumenti kontrola. Pomažu i vlastite bilješke. Zapišite kada su se tegobe pojavile i šta Vam je objašnjeno.

Medicinska dokumentacija ne opisuje uvijek cijeli tok. Zapis može biti nejasan ili samo kratko navesti postupak. Nedostatak bilješke sam po sebi ne dokazuje da mjera nije izvršena. Dokumente treba čitati kao jednu hronologiju.

Za procjenu standarda može biti potrebno nezavisno medicinsko mišljenje. Pravna procjena ne zamjenjuje medicinsku dijagnozu. Ona povezuje konkretan prigovor sa pitanjem koja je šteta iz toga mogla nastati.

Greška u liječenju i propust u informisanju su različita pitanja. Zahvat može biti pravilno izveden iako važan rizik nije dovoljno objašnjen. Dobro informisanje ne može ispraviti grešku u izvođenju.

Odvojeno provjerite koji rizici i alternative su objašnjeni i da li je saglasnost počivala na njima. Obrazac o informisanju je dokaz, ali ne zamjenjuje automatski konkretan razgovor. Kod hitnih zahvata važni su tadašnja situacija i informacije koje su stvarno bile moguće.

Jasna hronologija zato treba da ima dvije ravni: medicinske radnje i razgovore prije odluka. Tako se vidi da li treba pažljivije ispitati korak liječenja, osnov odluke ili dokumentaciju.

§ 1489 ABGB u pravilu čini važnim kada su postali poznati šteta i odgovorna osoba. Kod medicinskog toka to saznanje može postati jasnije tek nakon kasnijih nalaza ili liječenja. Početak se ne može izvesti samo iz datuma prvog zahvata.

Rano sačuvajte dokumentaciju i zapišite komunikaciju sa ljekarima, bolnicama i osiguranjima po datumima. Ciljano zatražite dokumente koji nedostaju i čuvajte pisma kojima se zahtjev odbija ili priznaje.

Provjera zastare pomaže da se saznanje, liječenje i naredni koraci slože po vremenu. Ako je pravna procjena korisna, priložite potpunu hronologiju sa najvažnijim dokumentima. Tako se mogu razlikovati moguća greška u liječenju, propust u informisanju i komplikacija.

Nove članke i pravne informacije kancelarije možete primati putem BRANDaktuellen Rechtsnews. Pretplatite se na bilten.