Odgovornost države nakon pogrešne službene informacije: zahtjevi prema subjektu

Službena informacija može biti važna osnova za odluku. Ako dovede do štetne finansijske odluke, postavlja se pitanje odgovornosti javnopravnog subjekta. Nije svaka netačna informacija dovoljna za naknadu štete. Treba ispitati vršenje javne vlasti, protivpravnost, krivicu, vezu oslanjanja i dokazanu štetu.

Prema § 1 AHG, pravno lice javnog prava odgovara za štetu koju organ pri izvršavanju zakona prouzrokuje protivpravnim i skrivljenim postupanjem. Sam organ prema oštećenoj osobi ne odgovara po toj odredbi. Pogrešnu informaciju zato treba posmatrati u cjelokupnom kontekstu službene djelatnosti.

Ovaj tekst objašnjava koje dokumente treba sačuvati nakon moguće pogrešne službene informacije. U središtu su razlika između opšte informacije i konkretne službene radnje, značaj pravne zaštite prema § 2 AHG i priprema pisanog zahtjeva prema § 8 AHG.

Počnite od stvarnog sadržaja informacije. Sačuvajte dopise, e-mailove, bilješke razgovora, službene zabilješke i obrasce. Nakon telefonskog razgovora zapišite ko je šta rekao, kada i koje je pitanje postavljeno. Kasnije skraćeno sjećanje često je teško procijeniti.

§ 1 AHG traži postupanje organa pri izvršavanju zakona. Osoba koja daje informaciju ne mora donijeti formalnu odluku. Djelatnost mora biti pripisiva javnopravnom subjektu i njegovoj javnoj funkciji. Čisto privatni savjet ili opšta neobavezujuća informacija ne vode automatski do odgovornosti države.

Identifikujte odgovorni subjekt. Savezna država, pokrajina, opština, druga javnopravna korporacija ili nosilac socijalnog osiguranja mogu imati različite nadležnosti. Sačuvajte naziv organa, broj predmeta i oblast nadležnosti.

Pogrešan odgovor je važan početak, ali ne dokazuje sve uslove. Treba pitati koje je pravo važilo u trenutku informacije, da li je organ izvršio potrebne provjere i da li je odgovor u kontekstu bio odbranjiv. I nepotpun odgovor može biti važan ako je izostavljeno odlučujuće ograničenje.

§ 1 AHG traži i krivicu. Nije važno samo što se informacija kasnije pokazala pogrešnom, nego i da li je osoba propustila potrebnu pažnju. Nedostatak dokumenata, obim pitanja i prepoznatljive granice odgovora važni su za procjenu.

Samo oslanjanje nije dovoljno. Objasnite konkretnu radnju preduzetu zbog informacije, na primjer sklapanje ugovora, podnošenje zahtjeva, plaćanje, ulaganje ili propuštanje ekonomski razumnog koraka.

Napravite potpunu hronologiju. Šta je pitano, kada je stigao odgovor, koje je dokumente organ imao, kada je odluka donesena i koja je alternativa tada postojala? Ovaj lanac je važan za uzročnost.

Svaku vrstu štete prikažite posebno. Uplate potkrijepite računima i izvodima, izgubljenu zaradu pouzdanim poslovnim dokumentima, a dodatne troškove njihovim konkretnim razlogom. Razlika između očekivanja i kasnijeg razvoja sama po sebi ne opisuje štetu u potpunosti.

§ 1295 ABGB daje opšti okvir za naknadu štete. AHG dodaje posebne uslove. Pregled dokaza, pregovora i zastare pomaže pri pripremi. Materijalne ili tjelesne posljedice treba dokumentovati odvojeno.

§ 2 st. 2 AHG isključuje naknadu ako se šteta mogla izbjeći pravnim lijekom, prigovorom upravnom sudu i revizijom Upravnom sudu. Potrebno je ispitati konkretan postupak, a ne samo opšte navesti neki pravni lijek.

Provjerite odluku, uputu o pravnom lijeku, dokaz dostave i stvarni učinak moguće zaštite. Da li je lijek bio dopušten? Da li bi stvarno spriječio štetu? Koje ste informacije tada imali? Razmjena informacija bez odluke može se razlikovati od kasnije odluke protiv koje je dopušten pravni lijek.

§ 2 st. 3 AHG sadrži i posebno pravilo za štetu izvedenu iz odluka Ustavnog, Vrhovnog ili Upravnog suda. To treba razlikovati od samostalne protivpravne informacije koju je organ ranije dao.

Prema § 8 AHG, oštećena osoba treba prvo pisanim putem pozvati javnopravni subjekt da u roku od tri mjeseca izjavi da li priznaje ili odbija zahtjev u cijelosti ili djelimično. Zahtjev treba povezati činjenice, informaciju, navodnu povredu prava, vrste štete i dokaze.

Korisni su izvorna informacija, bilješke razgovora, dokazi dostave, odluke, dokumenti o pravnim lijekovima, ugovori, računi, dokazi plaćanja i obračuni. Objasnite zašto je informacija dovela do odluke. Odvojite utvrđene činjenice od otvorenih pitanja.

Provjera dokumentacije štete pomaže da dokaze složite po događaju, vrsti štete i dokazu. Ako je informacija prouzrokovala profesionalni gubitak, pogledajte i pregled profesionalne štete i gubitka zarade.

Prvo sačuvajte cjelokupnu komunikaciju i osnov odluke u tom trenutku. Izvorni tekst nemojte zamijeniti kasnijim sažetkom. Zabilježite kojem ste se organu obratili i da li je odgovor potpuno obuhvatio pitanje.

Zatim pripremite hronologiju i obračun štete. Označite koji su pravni lijekovi postojali, kada su dostavljeni i da li je djelotvorna zaštita realno bila moguća. Ovo je posebno važno kada je konačna odluka ili propuštena procesna mogućnost uticala na štetu.

Konačna procjena povezuje odgovorni subjekt, postupanje organa, protivpravnost, krivicu, uzročnost, štetu i eventualnu suodgovornost. Tek ta cjelina pokazuje da li se zahtjev može smisleno pripremiti.

Nove članke i pravne informacije kancelarije dobijate uz BRANDaktuelle pravne novosti. Pretplatite se na bilten.